19 travnja 2010

Kako kupiti čokoladu i zaboraviti je pojesti


Ako želite saznati kako nabaviti kvalitetnu čokoladu, staviti je na policu i zaboraviti da je ondje, naučite koristiti tehnike EFT i NLP za pobjedu nad emocionalnom gladi. To sam ja učinila, a tako je oslobađajuća stvar osjećati se OK u svijetu, biti sretna zbog sebe, svog oblika, i ne osjećati se kao da me kontrolira hrana. Jedem što želim, ali trudim se da to budu zdrave namirnice (što više). Na primjer, prošle noći ispekla sam si kolač koji mi se totalno svidio dok sam ga jela za Uskrs kod prijateljice (Better than Sex kolač). To je samo žuti biskvit, puding od vanilije i hrpa šlaga – nije baš dijetalna verzija, ali u trenutku kad se ne mogu riješiti određene vrste hrane iz misli, ili si ju pripremim sama, ili ju pođem kupiti, i zatim totalno uživam u njoj. Na to sam mislila kada sam rekla da jedem sve što poželim. Dakle danas, u hladnjaku imam cijeli kolač.
Jesam li pojela komad kolača za doručak? Ne. Suprug mi je kupio svježe maline u trgovini baš jučer, a poželjela sam ih i stavila jutros na doručak od žitarica. Kolač sjedi i čeka. Dok sam bila u kuhinji primijetila sam ostatke od jučerašnje kupovine. Zasebno sam umotala velika peciva sa cimetom i ostavila ih na pultu. Jednostavno sam "znala" da ću jesti nešto slatko prošle noći nakon pečenja kolača, jer to me tako izludjelo, da sam kupila slijedeće...
Što sam kupila za eventualnu glad tijekom noći
1. Veliko pecivo sa cimetom iz obližnje pekare. (Ups, izvagala sam ga, a ima gotovo pola kile u njemu! Gotovo pola kile tijesta i šećera – joj, joj).
2. Veliku kutiju čokoladnih bombona Scharffen Berger. Ta prozirna kutijica sa 12 bombona ima jedva oko 6 dag ukupno. Svaki je posebno zapakiran. Stavila sam ih u kredenac.
3. Desetak omiljenih čajnih keksića koje sam stavila u kredenac. Suprug će ih pojesti kad ih pronađe, pa ako ne bude spominjao nešto kao "želim nešto slatko " čekat ću dok se odlučim reći mu gdje su.
Dok sam gledala film prošle noći (to nam je ritual, barem jednom tjedno) postajala sam sve gladnija, pa sam razmišljala što da učinim. Sjetila sam se kako se u zadnje vrijeme osjećam sve bolje, vraćam se redovitoj rutini vježbanja, pa mi se uopće nije jelo sve one kekse. Da, bili su ondje, ali jednostavno nisam bila raspoložena da ih pojedem. Imala sam napadaj gladi, ali nisam bila zapravo gladna, bila je gotovo ponoć – za Boga miloga! Dakle, ustala sam se i pojela jedan od onih čokoladnih bombona – sjećate se, vrlo su maleni, zar ne? Pa, pojela sam ga u dva zalogaja, puštajući da se čokolada rastapa u ustima. Uživam u čokoladi kad god ju jedem, pa me ona zadovolji čim ju stavim u usta, malo zagrizem i progutam. Ne žurim se završiti s time što prije.
Pronašla sam zaboravljene slatkiše
Jutros sam se izvagala, a slučajno se dogodilo da mi je aparat za mjerenje masnoće u tijelu bio u blizini, točno na kutiji čokoladnih bombona koje sam kupila prije Božića. Odlučila sam pogledati u kutiju, jer mislila sam da je u njoj ostao možda još samo jedan bombon, pa sam se prilično iznenadila kada sam otkrila da su tu zapravo dvije kutije božićnih čokolada (Joseph Schmidt truffles – omiljeni mi) i oko 8 bombona sličnih onima koje sam kupila jučer (Scharffen Berger). Zaboravila sam da su uopće ondje.
Dakle, vidite, nabavim si hranu za kojom čeznem, zatim ju spremim na neko mjesto i s vremenom ju možda pojedem, a možda i ne. Za mene je važno da znam da mi je pri ruci ono što poželim – a dobro će doći u slučaju nužde. Također znam da ako ostavim stvari na mjestu gdje ih mogu vidjeti, puno je vjerojatnije da ću se odlučiti pojesti makar malo, a tek zatim ih spremiti. Vama je to možda drugačije. Neki od vas vjerojatno ne žele u kući ništa što ih dovodi u napast. I to je OK. Svi smo mi različiti. Jedini način na koji ćete shvatiti kakvi ste zapravo je da razmišljate o tim emocionalnim problemima – razlozima zašto ne možete prestati jesti nakon prvog zalogaja; razlozima zašto se osjećate kao da nemate kontrolu, ili da nije vaša odluka koliko ćete pojesti, kad ćete jesti ili što ćete jesti.
Nije li fantastična zamisao da možete kupiti omiljenu hranu i ostaviti je u ladici dovoljno dugo da zaboravite da je ondje? To je razlog zašto ja nemam problema sa prehranom, a to je: dozvoliti sebi da uživate u hrani. Toga ste vrijedni, zaslužujete biti sretni.
Moja metoda može pomoći – znam zato što je djelovala na meni, a istinski sam ljubitelj slatkog još od djetinjstva. Jela sam hrpe i hrpe slatkiša – imala sam 11 pokvarenih zuba za jednog posjeta zubaru!